Missing Consumer Key - Check Settings

Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Tajna velikog krokodila Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi Male životinjske priče Jer priče su uvijek u modi
Da li je sramota reći da mi treba odmor od djece?

Svi koji me poznaju, znaju da sam dušom i tijelom mama. Evo stvarno, nekada se ni sama ne mogu načuditi koliko su me moja djeca promijenila. Prije njihova rođenja, nikada nisam mislila da sam “materijal” za mamu, posebno ne za full-time mamu. Nekako me jednostavno bebe nisu toliko očaravale kao druge.. Uvijek sam više naginjala karijeri i putovanjima, a manje kućanstvu i djeci.

“Muški bijelac je ugrožena vrsta!”

Ovaj naslov je posveta mom suprugu koji mi od kada ga poznajem, objašnjava kako su bijelci, muškarci, ugrožena vrsta. Iako on svoju teoriju iznosi uvijek kroz šalu, neke stvari o kojima priča sam počela primjećivati tek od kada imam sina.

U jednom trenutku jednostavno znaš….

Od svih postova koje sam do sada napisala, jedan se po broju vaših reakcija i komentara posebno izdvajao. Onaj u kojem sam pisala o preljubu. Ne znam da li je razlog tome što ste se pronašli u mom tekstu, što sam vas na neki način dotaknula ili taj što se o tome jednostavno ne priča. Barem ne javno. I dalje stojim kod svoje tvrdnje da moj čin nije bio ispravan…da je morao postojati način da ljepše i bezbolnije okončam svoj brak. Nisam. I s time moram živjeti. Ovaj tekst nije opravdanje mog ponašanja i mojega čina. Ovaj tekst je moja želja da nekome od vas pomognem. Jer po vašim reakcijama sam vidjela da moja “greška” nije samo moja…

Tko sam ako nisam mama?

Prije nekoliko dana, naletjela sam na objavu jedne mame čiji profil rado pratim, u kojoj piše o tome kako ju djeca dovode do ludila kada su s njom, a čim ih nema neopisivo joj fale. I nekako mi ta njezina izjava ne da mira… I osjećam konačno da sam spremna suočiti se sama sa sobom i onim pitanjem od kojeg bježim svaki puta kada suprug ode s djecom na par sati negdje, svaki puta kada moram izaći, a oni ne krenu automatski za mnom, već ostanu kući.

Što znači voljeti sebe??

Da li volite sebe? Da li ja volim sebe? Što uostalom znači to famozno “voljeti sebe”? Znači li to da u ogledalu vidim lijepe oči, a ne bore oko njih? Pravilne, bijele zube, a ne pigmentacijske mrlje na nadusnici? Znači li “voljeti sebe”, prihvatiti sebe onakvim kakav jesi? Biti zadovoljan s time kakav si? Da li činjenica da prihvaćamo sebe takvima kakvi jesmo, debeli, mršavi, niski, visoki, znači nužno da smo zadovoljni?

Kada bih ti rekla…..

Moje ime je Sarah. Imam 37 godina. Pomisliti ćeš sada da se zovem isto kao ti. Čak imam H na kraju imena. Nema nas puno. Ne tu gdje živimo. Ali ne poznaješ me. Iako ja tebe jako dobro znam. Ne poznaješ me. Iako imaš jasnu viziju o tome tko ćeš biti i kakva ćeš žena postati. Točno si sve isplanirala. Znaš da ćeš imati uspješnu karijeru. Znaš gdje i u kakvom ćeš domu živjeti. Koliko ćeš djece imati… i kada… Sve znaš. Odnosno, misliš da znaš.

I ti si supermama!

Jeste već upoznale neku supermamu? Znate, onu koja je uvijek sređena i nasmijana, isfenirane kose, čija djeca su toliko pristojna da vas šokiraju kada im se obratite, da ne kažem da su, ne samo u čistoj, nego i ispeglanoj odjeći.. i bez tragova čokolade na licu! Ma znate, ona koja uvijek sve stigne i na ništa se ne žali…

Tebi….

Ti koja ovo čitaš.. da ti! Danas pišem tebi…
Kako si?
Ne pitam te što ima novog niti kako su muž i djeca, gdje si bila i što sve što danas trebaš obaviti. Pitam te kako si? Jesi umorna? Prolaziš li možda trenutno kroz nešto teško? Ili si baš suprotno, sretna i zadovoljna sa svime što te okružuje trenutno?

Imam pravo na loš dan…

Nisam imala namjeru pisati danas, ali rekla sam vam više puta, pisanje mi pomaže, meni je ono lijek i terapija.. A nekome moram reći da ne izgorim.. jednostavno ovo moram izbaciti iz sebe…

Tko je bez grijeha….

Da li ste u miru sa svijetom i bližnjima? Da li ste u miru sa samim sobom? Jeste li od onih osoba koje praštaju brzo i lako? Ili ste od onih kojima sve to ide malo teže, sporije? Ja osobno s praštanjem nemam većih problema. Moj problem je taj što ne mogu zaboraviti. Taj što pamtim svaku glupost, bitnu i nebitnu. Sjećam se jako dobro kada mi je pokojna baba, od koje sam i naslijedila slonovsko pamćenje rekla: “Misliš da je lijepo uvijek sve pamtiti? Nikada ne moći zaboraviti? Iako sada misliš da je to blagoslov, to je prokletstvo!”