Vjerujete li u izreku “Suprotnosti se privlače” ili ste pak skloniji onoj “Suprotnosti se privlače, ali razlike opstaju”? Što biste rekli, kakav je Vaš odnos s partnerom? Jeste srodne duše ili se pitate tko vas je spojio? I kako? 😉 Vjerujete li da u životu postoji osoba kojoj je suđeno da bude Vaš partner i da se takvo nešto dogodi samo jednom u životu? Da postoji netko tko je “stvoren” samo za Vas? Netko tko će biti Vaš “savršen parnter”, ako savršenstvo uopće postoji?!

Prije par mjeseci, moj najdraži i ja smo se, po tko zna koji put posvađali… I u jednom trenu sam mu rekla kako uistinu ne znam tko je nas spojio jer ne postoje dvije različitije osobe od nas dvoje.. “Mi nemamo apsolutno ništa zajedničko! Kako ovo može funkcionirati?!” I milion drugih, takvih stvari mi je prolazilo glavom.

Dok sam ja jako društvena, on je vuk samotnjak… Ja sam živa vatra, on je jako miran…Dok moj suprug obožava more, moja deviza je “Hvali more, drž’ se kraja!” Ozbiljno Vam kažem, iako sam rođena bodulica, oduvijek sam više voljela sunčanje, a ne kupanje.. Dok su njegova ljubav more, ribolov, brodovi…sve povezano s morem u biti, meni dođe loše već pri pomisli na male valove… Dok ja jako volim kuhanje, pečenje kolača i kuhinja je moja oaza, on ne zna spremiti apsolutno ništa, osim prženih jaja (ali zato su njegova pržena jaja njamiiiii!! Puno, puno bolja od mojih 🙂 )… On voli sport, a ja zahvaljujem dragom Bogu što sam građena kako jesam, tako da se ne moram baviti nikakvim aktivnostima… On na televiziji bira dokumentarce, a ja serije… Dok sam ja jako, jako povezana sa svojim roditeljima i braćom, i nezamislivo mi je da se ne čujem s njima stalno, on smatra kako smo njegova obitelj sada djeca i ja, i da nije normalno to što se ja nisam “odvojila” od mojih… On je čovjek koji je super s brojkama, dok sam ja, gle čuda, zaljubljena u slova… dok ja pričam na dugo i široko, on sve što ima reći, sažme u jednu do dvije rečenice… Ja obožavam modu, dok je on za modu čuo onog dana kada je upoznao mene…hahaha… U šali mu znam reći da se, zahvaljujući meni, u modnom smislu, pomladio 20 godina… 😉 I mogla bih ja sad nastaviti tako do sutra… ali mislim da ste shvatili poantu… Moglo bi se reći da smo dosta različiti, zar ne?!

A onda kad stanem i malo razmislim vidim da te naše razlike, možda nisu baš ni tako loše…

Ja sam, kako sam već i rekla, vrela vatra, a on je voda koja je tu da me obuzda kad treba… on je mirno more, a ja vjetar koji ga pokreće… on je brod, a ja njegova luka… on je slika naše veze, a ja njezin ton (ponekad malo glasan doduše 😉 )…dok je moja čaša uvijek poluprazna, njegova je napola puna… on je optimizam koji tjera moj strah… ja sam kreativni nered, koji unosi malo nemira u njegov savršeni red… on je taj koji me diže kada padnem, a ja ta koja njega gura kad malo zastane…

On je sve ono što ja nisam, a ja sam sve ono što on nije… I baš zato smo, samo jedno s drugim, potpuni i cijeli…

Sjećam se jednog razgovora skroz na početku našeg poznanstva, kada mi je pokušao objasniti koliko je on kompleksna osoba (a ja u sebi mislila kako on nema pojma što je to, jer je definicija kompleksnosti usko vezana uz moje ime 🙂 )… i rekao je sljedeće: “Zamisli jednu posudu potpuno nepravilna oblika… E, to sam ti ja!” I onda je neko vrijeme šutio pa dodao: “A ti si poklopac koji savršeno pristaje na moju posudu!” I ja sam ostala bez teksta, što se ne događa baš često! Vjerojatno niste još čuli da je muškarac ženi na ovakav način dao do znanja da mu se sviđa… hahahah… 😉

I da, moj suprug i ja nismo isti… nismo možda baš ni slični.. Ali iskreno, ne znam baš ni da bih htjela dijeliti život s nekim tko je isti ja! Pretpostavljam da ni Vama ne bi baš bilo zabavno… Iako bi možda bilo jednostavnije…hahaha… 😉 Da li je, na koncu, uopće bitno to što ne dijelimo isti hobi? To što će on pogledati nogomet, a Vi “Uvod u anatomiju”? Kad malo bolje razmislite, nisu li te razlike, bile ono što Vas je privuklo na početku kod Vašeg partnera?

Kad danas, hladne glave, pogledam na našu vezu, naš brak, svog partnera, mogu reći da su te sitnice, za koje sam u trenutku svađe mislila da su ogroman jaz među nama, u biti samo mali začin našoj vezi. U svim onim velikim stvarima, onima koje pamtimo na kraju dana, onima koje čine život, moj suprug i ja smo poprilično slični. Imamo iste vrijednosti koje su nam usađene, imamo iste ciljeve, težnje, želje u životu… Dijelimo ljubav prema istim, malim stvarima: dugoj šetnji uz more, danu provedenom u prirodi, čaši dobrog vina, svakoj vrsti putovanja… i onim velikim, bitnima: našoj predivnoj djeci! To najviše! Boli nas nepravda koja vlada ovim svijetom, ali unatoč tome što se ponekad čini da svi ostali idu lakšim putem, mi i dalje biramo onaj teži, ali pošteni!

Oboje ne možemo dočekati zajedničku starosti jer će to značiti da smo uspjeli ostarjeti skupa! Zar nije to ono što je bitno?! A do tada, sjedimo večer za večer skupa na kauču, s rukom u ruci, uvjereni da smo na pravom mjestu!

Nadam se i Vi! 😉

Do idućeg pisanja….

Vaša Sarah