Jeste već upoznale neku supermamu?

Znate onu, koja je uvijek sređena i nasmijana, isfenirane kose, čija djeca su toliko pristojna da vas posrame kada im se obratite, da ne kažem da su, ne samo u čistoj, nego i ispeglanoj odjeći.. i bez tragova čokolade na licu! Ma znate, ona koja uvijek sve stigne i na ništa se ne žali…

Onda? Znate jednu takvu?

Ja ne. A nekako mi se čini da ni vi nemate neku takvu u susjedstvu. 😉

Pa recite mi onda, zašto smo mi žene dozvolile da nam se servira ta slika superžene, supermame? Zašto same sebe uspoređujemo sa ženama koje vidimo na tv-u, u časopisima, na internetu? Zašto žene, bića koja su u zadnjem stoljeću toliko puno napredovale i postigle, same sebe tako vrijeđaju i omalovažaju? Stalno se uspoređujemo s muškarcima i želimo neku ravnopravnost.. Pokušajte se sjetiti kada ste takve idealne muškarce, supertate vidjele ne tv-u ili bilo gdje? Niste, zar ne?! Ispada da su muškarci u tim stvarima ipak malo mudriji od nas. Mislim da njima nikada ne bi palo na pamet uspoređivati se s nečim toliko nerealnim.

Vratite se sada na početak posta i pročitajte pitanje još jednom.

I? Jeste već upoznale neku supermamu? Sada mislim na onu pravu. Onu kojoj nije problem reći -pogriješila sam i/ili imam loš dan. Kojoj nije problem svome djetetu reći: ” Oprosti, mama je danas malo umorna. Nisam trebala vikati na tebe. Možeš li me molim te zagrliti jako da mi bude bolje?” Onu kojoj nije bitna vanjština, već srce. Koja ne skriva suze, već sebi i bližnjima, a time i djeci, daje do znanja što se stvarno u njoj događa. Koja vlastitim primjerom, uči svoju djecu, da su svi osjećaji jednako bitni i da život nije satkan samo od lijepih i sretnih trenutaka. Koja je toliko puta pala, a unatoč tome stoji uspravno i ponosno.

Supermama je svaka ona žena koja sama podiže djecu unatoč svim teškoćama. Supermama je svaka ona žena koja je odabrala život daleko od obitelji i jedina osoba na koju može računati je njezin partner. I ona sama, naravno. Supermama je ona žena koja ustaje ujutro i spravlja djeci doručak, unatoč neopisivoj boli kroz koju prolazi. Unatoč tuzi. Unatoč bolesti. Supermama je svaka ona snažna žena, koja odmahuje rukom na tuđe komentare jer poznaje svoje dijete najbolje. Svaka ona žena koja se potajno zatvori u kupaonicu i plače jer misli da ne može dalje. A na kraju ipak iziđe s osmjehom na licu. Supermama je svaka ona divna duša, koja drugoj ženi kaže – “Znam da ti je teško. Razumijem te!” Koja pred svijetom ne glumi savršenstvo, već ponosno ističe svoje “mane”. Supermama je svaka ona žena koja je konačno naučila prihvatiti sebe takvu kakva jest. Ona koja se bori za sebe i radi na sebi, ako i kada ona to želi! Svaka ona žena kojoj nije problem reći: “Ne znam apsolutno ništa skuhati, ali zato sam majstor za napraviti šator za djecu!” Supermama je žena koja se ne boji različitosti. Žena koja poštuje i slavi različitost! Misli svojom glavom i ide svojim putem. Žena koja uvijek i u svakom trenutku radi najbolje što zna, a unatoč tome se svaku večer propitkuje – da li je to dovoljno? Jesam li dobra mama? Supermama je žena koje ne zaboravlja da je i ona važna, koja popije kavu s prijateljicom i nasmijana se vrati u zagrljaj svoje djece. Supermama ne glumi žrtvu. Supermami nije bitno što će drugi reći. Iz jednog jedinog razloga, a taj je da su ona sama i njezina djeca, jedini bitni suci u njezinom “poslu” mame. Supermama je svaka od nas koja ljubi svoju djecu svim svojim srcem. Iz dubine duše.

Nadam se da mi prave, originalne Supermame, neće zamjeriti na posudbi njihovog naziva u današnjem postu. Ali iskreno, mislim da su upravo njih dvije, Martina i Sonja, stvarajući svoje Supermame, na umu imale samo jedan cilj – pružiti pomoć, razumijevanje, ljubav i podršku svim mamama.

Zato, kada dođu teški trenutci i pomisliš da si grozna mama, sjeti se – I ti si supermama!

Možda je krajnje vrijeme da se prestanemo ispričavati za ono u čemu nismo dobre ili smo malo manje dobre od drugih, a s ponosom počnemo isticati naše vrline. Naše različitosti. Svaka od nas je jedinstvena. Svaka od nas je upravo zbog tih svojih nesavršenosti, savršena takva kakva je.

Ne zaboravi to!

Do idućeg pisanja….

Vaša Sarah