Ti koja ovo čitaš.. da ti! Danas pišem tebi…

Kako si?

Ne pitam te što ima novog niti kako su muž i djeca, gdje si bila i što sve danas trebaš obaviti. Pitam te kako si? Jesi umorna? Prolaziš li možda trenutno kroz nešto teško? Ili si baš suprotno, sretna i zadovoljna sa svime što te okružuje?

Jesi li našla 15ak minuta danas za sebe? Jesi odradila trening ili si možda bila kod frizera? Jesi pogledala omiljenu seriju ili pročitala par stranica knjige koju voliš? Jesi se zatvorila u kupaonu i priuštila si 10 minuta tuširanja u miru ili čak mali spa tretman? Jesi barem sjela i popila kavu u miru i tišini? Jesi li se sjetila uopće da ti treba to “samo tvoje” vrijeme? Ili ti je već postalo normalno da ga nemaš?

Ti koja ovo čitaš, sve te ovo pitam, da te podsjetim da si važna.. da vrijediš! Da se sjetiš, da ne zaboraviš da djeca, suprug, kuća i sve ostalo nije važnije od tebe. Da oni imaju pravo na svoje vrijeme, na to da im se posvetiš, ali da to ne znači da se i ti ne trebaš posvetiti sebi i uzeti si vrijeme za sebe.

Ti koja ovo čitaš, pitam te sve ovo iz razloga što sam i sama u zadnje vrijeme, zaboravila da sam i ja netko. Netko tko treba vrijeme za sebe… Zato ovim danas, podsjećam i tebe, a ponajviše sebe. Uzmi predah. Treba ti.

Razumijem te, znam kako ti je. Treba odvesti dijete u vrtić, drugo u školu, treba ih skupiti iz vrtića i škole. Treba kupiti nešto za ručak, treba skuhati taj ručak. Treba kupiti kćeri nove tenisice, a sinu proljetnu jaknu. Treba odraditi zubara i nahraniti mačku. Treba se poigrati s djecom, odvesti ih na zrak. Treba se navečer posvetiti suprugu i provesti malo vremena u dvoje. Treba završiti onaj važni posao. Treba oprati dvije mašine robe, a ni prozorima ne bi škodilo pranje. Kuhinju bi trebalo generalno očistiti…. Sve treba. Sve bi trebalo…

A ti? Što ti trebaš? Ne djeca, ne suprug… Ti? Jesi se to upitala danas?

Da li imaš grižnju savjesti ako napraviš nešto za sebe? Da li misliš da si loša mama, loša supruga ako zamoliš djecu da se igraju bez tebe, da ti daju malo prostora i mira? Ako nakon što suprug dođe s posla, ostaviš njemu djecu i odeš sama negdje?

Pitam te ovo zato što se i sama konstantno borim s ovim pitanjima… Jesam li loša mama ako sam Nou ostavila u vrtiću do 16h, a realno sam ga mogla skupiti već u 14h? Da li sam loša mama ako sam izašla malo sama i ostavila Juditu (s tatom) da plače? Ili ako s Evom danas nisam provela dovoljno vremena? Jesam li onda loša?

Da budem iskrena ne znam. Netko će reći da jesam. Ja samo znam da sam loša onda kada povisujem ton na njih bespotrebno. A to radim uvijek onda kada sam umorna i nezadovoljna zato što danima letam i radim sve ono što “trebam”, a da ni sekunde ne pomislim na sebe.

Svi smo mi ljudi i svi imamo svoje potrebe.. I kao što imamo razumijevanja za potrebe naše djece, supruga, prijatelja i svih drugih, trebale bi imati razumijevanja i za naše potrebe.. Trebale bi biti svjesne da i nama nešto treba, što god da je to. Svaka od vas najbolje zna, kada i kako najbolje puni baterije.

I zato ti… Da, baš ti, napravi danas nešto za sebe. Potrudi se svaki dan pronaći barem malo vremena za sebe. Prestani osjećati grižnju savjesti jer djecu danas nisi vodila u park, jer nisi usisala kuću ili ispekla kolač… Nisi zato loša.

I zapamti jedno… Ako sebi nisi dobra, ako prema sebi nisi nježna i ne njeguješ odnos sa samom sobom, nećeš moći biti dobra ni drugima oko sebe.

Znam da su djeca mala, znam da nemaš pomoć od nikoga, znam da si dosta vremena sama i puno toga je na tebi. Razumijem te. Ali probaj posložiti prioritete. Nisu prozori ni čista kuća važniji od tebe, tvog zdravlja i tvojeg zadovoljstva. Nisu!!!

Zato, nađi malo vremena za sebe. Za sve koje voliš uvijek ga nađeš. Zavoli i sebe opet i posveti se i sebi onoliko koliko ti treba.

Ti koja ovo čitaš. Danas pišem tebi. Da te podsjetim i da ne zaboraviš da vrijediš. Da si bitna!

Do idućeg pisanja,

Vaša S.