Tko si ti?
Kada se navečer izvučeš iz toplog kreveta svog djeteta i zatvoriš vrata dječje sobe? Kada utihne taj mali glasić kojeg obožavaš i na trenutak kućom ne zvoni njegovo “mama!”?
Tko si ti?
Kada sjedneš na kauč u želji da se nakon napornog dana posvetiš suprugu, a on blaženo spava? Tko si kada te njegove ruke ne grle i njegovi poljupci ne dotiču??
Tko si ti?
Kada telefon prestane zvoniti, a mailovi pristizati. Kada više nisi ni direktorica ni učiteljica, ni glumica ni prodavačica?
Tko si ti?
Kada sve uloge koje tijekom dana igraš prestanu? Kada u tišini ostaneš sama? Sama sa svojim mislima. Samo ti… Tko si?
Sjećaš li se djevojčice koja si bila? Sjećaš li se žene kakva si željela postati? Sjećaš li se svojih snova… svojih želja… svojih najskrivenijih misli?
Pamtiš li onaj iskren smijeh kojim si se znala smijati, onako iz dubine srca? Pamtiš li onaj osjećaj slobode, bezbrižnosti iz vremena kada nisi brinula za bolesno dijete, kredit i svađu sa suprugom? Pamtiš li još uvijek sebe iz vremena kada je jedini smisao tvog života bio udovoljiti samoj sebi?
Pokušaj se sjetiti!
Ne s tugom. Ne sa sjetom i pitanjem: “Da li je ovo sve? Je li to sve što od života mogu očekivati?”
Ne tako.
Pokušaj se sjetiti te djevojčice u tebi koja je kroz život kročila hrabro, s osmjehom na licu!
Trebaš ju! Treba ti njena nježnost da te zagrli kada ti je teško. Treba ti njena hrabrost da ti da vjeru da možeš sve što zamisliš! Treba ti njena ljubav kada misliš da nikome do tebe nije stalo.
Treba ti da te podsjeti da si potpuna i cijela i bez muškarca. Da si ženstvena i nježna i ako ne želiš vlastitu djecu. Da si jako, jako važna, iako si mama malim stvorenjima i učili su te da su oni važniji od tebe. Da se možeš ostvariti iako si drugačija od svih ostalih. Iako se ne uklapaš u kalupe. Iako te uvjeravaju da to što radiš, to o čemu maštaš nema smisla ni budućnosti.
Treba ti da se ponovno osjetiš živom! Da se sjetiš tko si i kuda želiš ići. Da te nauči još jednom, za slučaj da si zaboravila, da tuđe mišljenje nije važno. I da si ti ta koja je vladarica svog života i krojačica svoje sudbine.
A kada je dozoveš, tu malu, hrabru djevojčicu… čuvaj ju! Čuvaj ju, da te u dane kada zaboraviš tko si, podsjeti da si lijepa, jedinstvena i voljena. Da vrijediš! Da na kraju krajeva, uvijek imaš nju, tu malu djevojčicu koja vjeruje u tebe više od ikog! A to je sve što trebaš.. Vjera u sebe!
Ti divna ženo, koja ovo čitaš, znaj da na svijetu ne postoji nitko kao ti. I da si savršena u čitavoj svojoj nesavršenosti. Baš takva kakva jesi!
Nisi sama. Razumijem te. Podržavam te. Grlim te.
Tvoja S.
3 komentara